Nije se dalo naslutiti da će se dogoditi najgore. Čak štoviše ovaj zadnji tjedan u njegovom društvu bio je nekako drugačiji, nestvaran. Još smo se jučer zafrkavali kako će on dobiti otkaz kod Nove TV i na taj način ostati na ulici bez igdje ičega. Znam neki će reći „pa to je bilo jučer, život se mijenja iz minute u minutu“, ali ja to ne želim prihvatiti niti ikada hoću. Naime, danas poslije podne bili smo na ručku kod graničnog prijelaza Plovanija, malo se šalili, kasnije popili i odlučili pojesti upravo zgaženog vepra koji je pobjegao iz Slovenije jer nije htjeo platiti vinjetu. Znate kako to ide, pogotovo kada se malo popije pa konstruktivne rasprave prijeđu u svađu. Tako je bilo i danas. Mišljenja sam da bi Željko još bio sa nama da nije naišao Joško Joras koji je svojim upadicama kako se Slovenija proteže do linije Donji Miholjac-Našice-Slavonski Brod poremetio sklad društva. Mi kao pravi domoljubi oštro smo se posvađali sa Jorasom i nismo dali svoje dok je Željko mirno ustao, zagrlio Joška i ponudio ga svježim iznutricama raka bezzemljaša iz slovenkog arhipelaga. U čudu smo se gledali. Joras i Pervan nakon toga su zajedno krenuli put graničnog prijelaza, mahnuli i Željko je viknuo : „Napuštam vas!“ … I danas mi nije jasno zašto je to napravio. Ponekada dok se vozim prema moru, nasmijem se Željkovom impozantnom stomaku koji viri pored žardinjera… Eh, Željko, Željko…
TrackBack URI for this entry
napisao JebenoPametan , June 04, 2008
napisao vekoja , June 04, 2008
| < Prev | Next > |
|---|
bio nam brat, a sad postao drug slovenac :sigh :p
željko, nadam se da si u toj zemlji-mrvici sretniji, al vratiš li se smanjenog stomaka- nek se 'braæa' slovenci paze