U HR medijskom nebu počele su igre i igrice, prva TV sučeljavanja – mi vam donosimo transkripte emisije slične Zatvorenom. Više informacija možete pronaći na web stranici skwitter.kom
- Dobra večer, poštovani gledatelji. Nalazimo se u prostorijama centralnog studija za sve i svašta, vaše omiljene gradske televizije, Tv. Sumporovodik. Pratit ćete novu emisiju u našoj, još novijoj, programskoj shemi. Ova emisija će, nesumnjivo, preko noći postati najveći hit, ona je velebni, pionirski projekt na ovdašnjem televizijskom nebu. Očekujemo širokopojasnu provalu oduševljenja, svojevrsni blitc-krieg novovjekog novinarstva. Emisija će ići jednom tjedno, pratit će sva značajnija društvena događanja u našem gradu, a ja ću, kako danas, tako i ubuduće, biti vaš nepredribljivi voditelj, Žmarko Sveznadarko. Ne dajte se zbuniti, iako naša emisija zasad nema, ama baš nikakvo, ime, ne dajte se ni pokolebati, vjerujte nam na veresiju da znamo što radimo, nećete pogriješiti.
U cijeloj priči, bitno je ovo, u stvari najbitnije – večerašnja epizoda ove nadobudne emisije počiva na napaćenim plećima naših najprobranijih političkih akvizicija. Realno gledano, očekujemo da emisija preraste u otvoreno medijsko sučeljavanje, najžustriju jebatu u povijesti modernog tv. novinarstva.
Dakle, večeras, samo za vas, s moje desne strane, poštovani gospodin političar, čelnik visokobudžetne lokalne stranke, drk. Smiljko Radoprimko.
- Hvala, hvala, hvala na vašem spontanom aplauzu enormnih nesrazmjera, dobar večer i od mene, dobar večer.
- Nasuprot njemu, s moje, skoro pa lijeve strane, sitan, no samim time ne i manje bitan, drp. Škrtko Guzovrtko.
- Hvala, hvala, dobar večer i od mene, hvala, hvala, uistinu nije potrebno, štedite dlanove za kasnije, hvala. ( pa dobro, jebo te, oš prekinut više s tim hvala, zahvaljivo se u Savi ).
- Pa, počnimo s vama, gospodine drk. Radoprimko, ipak ste vi naš desničar, vama prepuštamo uvodno izlaganje.
- Molim vas, molim, prisiljen sam promptno reagirati, jedna kratka opaska, štoviše, ispravak lažljivog navoda. Netočno je to da smo mi desničarska stranka, to je najpodlije, niskopodno podmetanje i obmana šarolike javnosti, mi smo stranka strogog centra. Molim lijepo.
- Glupost! Sad ćete vi mene učit i to u mom studiju kakva ste vi stranka, svašta? Valjda je i slijepom posve razvidno i jasno da sam ja taj koji ovdje zastupa interese centra, ipak sam ja kao voditelj centriran na zapovijednički pijedestal ove jebate. Vi sjedite desno od mene i, prema tome, ja tvrdim da ste vi desničar i bok. Dajte nam se sada ukratko predstavite, kako samog sebe, tako i cjelokupnu stranku.
- Možete vi tvrditi što vam drago, no ja vam moram oponirati. Mi smo uistinu stranka centra, a na glasačkom listiću ćete nas prepoznati pod imenom, SLON.
- Ha, ha, SLON kažete? Bravo, bravo, bili vi ko god bili, jedno vam se mora priznati, ime vam je doista originalno i nadasve živopisno. Objasnite, čemu ga zahvaljujete i što ono konkretno znači?
- Pa, kao prvo, potpuno ste krivo formulirali pitanje. Nije čemu ga zahvaljujumo već kome, tj. meni, naravno. Naime, ja sam taj koji je osmislio i patentirao ovo upečatljivo ime. Naša kratica, SLON, u prijevodu na domači glasi - Stranka lopuža omiljenih narodu.
- Ha, ha, odlično, još jednom bravo. Ma, šta jednom, triput hura za gopspodina Radoprimka, hura, hura, hura!!! Nego, recite, otkud ideja za baš taj naziv?
- Pa vidite... Ionako su svi političari u državi lopovi, a naša je namjera samim imenom potkrijepiti činjenicu da nismo takvi, tj. da nismo lopovi nego tek obične lopuže, vulgaris.
- Aha, aha, bravo, bravo, stvarno maestralno, svaka čast.
- Dajte nam sada, molim vas, vi gospodine ljevičaru, drp. Guzovrtko, približite svoju stranku i pobliže nas upoznajte s njenim djelovanjem.
- Hvala, hvala. Evo, ja za razliku od svog rivala ne bježim od naših temeljnih odrednica. Mi smo uistinu, kako se iz zatečenog zorno i vidi, jedna prava, izvorna stranka, ljevičarka. Ime naše stranke je, NOJ, naravno, također sam ja taj koji ga je nadjenuo, a u dugopružnici znači – Narodnooslobodilačka jedinica.
- Hmm, bravo, bravo, no... ( a jebem te i voditelja, dabogda ti se želudac zabravio od silnog braviranja, odbravljivali ga tri dana ). Ne čini vam se da ste zerčicu fulali vrijeme i sami povijesni kontekst? Pobogu, pa narodnooslobodilački rat je minuo još davnih dana. Otkud vam samo takva ideja za današnje, suvremeno ime?
- Ma kakvi bilo šta zakašnjelo ili neprikladno. Znate, rival nikad ne spava, vječito rovari i diže se iz groba, vazda je potrebito spavati sa jednim i po' okom otvorenim. Hvala.
- Da, da, odlično, hvala i vama. Prijeđimo sada na prvu točku naše jebate. Stoga, gospodine drk. Radoprimko, koje su vaše najpoglavitije mjere za sanaciju i izlazak iz, odnedavno pomahnitale, recesije? Izvolite, samo nazad..., ovajj, umm, naprijed, vaših tri minute počinju teči upravoooo..., sad!
- Kao prvo, moram reći, odlično pitanje, dubokoumno i pronicavo. Usput, zahvaljujem se na istom. Ovako ću vam formulirati, kratko i jasno, treba skresat broj radnih mjesta u gradskom komunalnom poduzeću i time osloboditi sredstva neophodna za oživotvorenje zamrlog gospodarstva, a sve po principu – jedan kamion, jedan i zaposlenik, tj. vozač. Ona dvojica sakupljača kanti dobivaju otkaz i to promptno, u roku odmah.
- A oprostite, neće li to biti malo previše posla za samo jednog čovjeka, tog vozača?
- Ne, ne, ma kakvi, naravno da neće. On će i dalje samo jurcat okolo sjedeći za volanom, a kante će ubacivati i prazniti sami posjednici dotičnih naprava, tj. umirovljenici prisutni pri tim domaćinstvima. Oni ionako po cijele dane samo dangube i ne rade ništ pametno, tako da će im ovo biti idealna prilika za malo protegnuti papke. Njihov zadatak će biti vrlo jednostavan – ustati će ujutro prije šest, budno će stražariti pored kapije i... Kad naiđe naš kamiondžija, ispraznit će kantu. Eto vidite, peace of cake.
- Ma ne, ne, molim vas, ja sam prisiljen intervenirati i prekinuti ovo izlaganje te iznijeti na nedjelo cijelu i potpunu ogoljenu istinu.
- Dobro, recite gospodine drp. Guzovrtko, šjor drk.-u su ionako istekle njegove tri minute. Vaše vrijeme počinje teči upravooo...., sad!
- Ma to su bezočne izmišljotine, tj. uzurpacija mojih blistavih zamislina. Navedeno uopće i, ni pod koju cijenu, nije plan revitalizacije mog omraženog rivala. Dotični plan je moj i ničiji drugi. Posve je očito kako mi ga je stanoviti drk. Radoprimko bestidno ukrao škicajući u moju aktovku dok se, tobože, pretvarao da veže žnjiravce na svojoj, odveć neukusnoj, cipeli. Kažem vam, to je moja ideja od glave do pete. Eto, jedino nije stigao prepisat zadnji pasos. Konkretno, radi se o tome da penzići ne bi cijeli dan čekali vani i smrzavali se. Po tome se vidi da smo mi itekako ljevičarska stranka i da posebno vodimo računa o socijalnom segmentu cijele priče. Suština je u tome da bi kamiondžija, kada dođe pred sljedeću kuću, glasno zatrubio, a penzići bi od tog trenutka imali punih petnaest sekundi da izlete van i isprazne svoje kante. Takoc, da se zna istina.
- Aha. A, ne smatrate da je to za starije i pogurene ljude malo prekratko vremensko razdoblje, petnaest sekundi?
- Ma kakvi, šta bi, pa to im je odlična prilika za relaksaciju i rastezanje prsnog koša. Taman, ko naručeno. Cjelokupna pronicavost plana se očituje i u tome da bi, tu i tamo, ponekog definitivno drapilo srce, te će to kao takvo predstavljati dodatno rasterećenje trenutnog gradskog proračuna.
- Bravo, bravo, briljantno. Nema šta, oboica ste se odlično snašli i odgovorili na naše prvo pitanje. Ipak, gospodine drp. Guzovrtko, moram vas razočarati, prvi bod u večerašnjoj jebati pripada gospodinu drk. Radoprimku i njegovoj sveobuhvatnoj stranci, SLON. Pravila su jasna, bila ideja njegova ili vaša, on ju je prvi objelodanio, tako daa..., sory.
- Osim prvog boda u večerašnjoj emisiji, stranki, SLON, pripada i početnih 20% glasova na predstojećim lokalnim izborima.
- Molim!!!? Otkud to!? Pa zar se neće glasovati na samim izborima!?
- Hoće, hoće, naturlich da hoće, ali izbori će, ovoga puta, pobjedniku donijeti svega 50% mogućih glasova, ostalih 50% donose glasovi publike u našem studiju, a pošto sam ja ujedno i glavni urednik, publika je svoje glasove dragovoljno prepustila na procjenu mom nepristranom i meritornom načinu bodovanja. Da, da, nemojte se ništa čudit, to vam je sve po prekjučer izglasanom zakonu koji je, by the way, sinoć stupio na snagu. Razumije se, ipak smo mi jedna moderna, belosvetska demokracija, sam modalitet je vjerno prekopiran s prošlogodišnjeg natjecanja ¨Eurosong¨. Jedina je razlika u tome što mi nećemo koristiti glasove televoutinga, već glasove malobrojne publike u našem centralnom, prohladnom studiju, tj. da ne cjepidlačim, koristit ćemo moj glas, najpravičniji glas ovdje, ako ne i mnogo šire.
Jasno, gospodine drp. Guzovrtko!?
- Ma ok, ono, jasno je, samo...
- Ništa samo, sve smo se razumijeli!
Molim sada gospodu javne bilježnike za švedskim stolom da se nakratko odmaknu od istog, te da potvrde valjanost prvopitanjskog glasovanja.... Tako, zahvaljujem se. Dakle, poštovani gosti, gledaoci i svi ostali, sve je po, od sinoć, važećim regulama. Prvih 20% na ovogodišnjim lokalnim izborima pripadaju, SLON-u! Čestitam, čestitam. Dragi i štovani moji, ovo je ujedno bilo i naše posljednje pitanje u ovovečernjoj emisiji. Nastavak slijedi nakon kratkog bloka reklama. Vidimo se uskoro, već idući tjedan, istoga dana, tj. večeri, u ovo, jedno te isto vrijeme. Znate kako je, ipak smo mi privatna televizija, mi i preživljavamo samo od reklama. Noć, noć, do sljedećeg tjedna...
Pripremio i vodio S. M. iz Siska, večeras nešto posebno zbunjen i cijeli dan neobrijan.